Pod tehnikom u sportu podrazumijevamo izvođenje nekog pokreta ili kretanja prema utvrđenom načinu i redoslijedu, odnosno biomehanički ispravno i djelotvorno izvođenje struktura gibanja.
U košarci pod pojmom tehnike možemo smatrati način izvođenja i primjenjivanja specijalnih pokreta i kretanja, sa i bez lopte, u cilju uspješnog rješavanja određenih zadataka i situacija u igri.
Moramo razlikovati osnovni mehanizam tehničkih elemenata i individualnu tehniku (stil). Osnovni mehanizam je određeni redoslijed, po kojem se neki tehnički element odvija, a određuje se na osnovu izučavanja structure dotičnog elementa i željenog cilja kao i pravila igre.
Kada započeti s učenjem košarke?
Najprije se moraju ispuniti materijalni i kadrovski uvjeti i to u sredini koja ima određenu tradiciju. Djeca trebaju imati ne samo fizičku zrelost, već i određenu razvijenost centralnog živčanog sustava, mišićnog i srčanog sustava, te osjetilost čula, koje omogućavaju brže shvaćanje i savladavanje određenih kretnih struktura. Iz naprijed navedenog možemo zaključiti da djeca od 10 – 11 godina neće imati problema s uključivanjem u trenažni proces učenja košarke. Kod učenja tehnike treba težiti za tim da ona bude što preciznija, što većeg opsega i automatizirana. U prvoj fazi učenja trebamo element, pokret, pravilno naučiti, a u fazi usavršavanja naučenu tehniku primjeniti u određenim situacijskim uvjetima.
Jedna od podjela tehnike u košarci je:
1. kretanje igrača bez lopte
2. tehnika s loptom
Redoslijed izlaganja pojedinih grupa elemenata prema ovoj podjeli odgovara logičnom redoslijedu njihovog primjenjivanja u igri, počevši od hodanja, trčanja, zaustavljanja, kretanja u košarkaškom stavu, skokova, pivotiranja zatim vođenja lopte, hvatanja i dodavanja lopte te šutiranja na koš. Jedna od dilema kod pisanja ovog materijala koju nisam razriješio, je korištenje naziva tehničkih i taktičkih elemenata košarke. Naime rasprostranjenost košarke u cijelom svijetu i zemlja postoje bina košarke, a nadasve izvor osnovne literature u naš je jezik unio mnogo tuđica, ali po mom mišljenju filološko čistunstvo ne bi smjelo biti jači argument od raširene upotrebe pojedinih riječi, izraza, u praksi i to kako u literaturi naših autora, prevedenoj literaturi, pisanoj riječi u medijima, svakodnevnom govoru itd.
Kretanje bez lopte
Općenito, uspjeh u kretanju, pa prema tome i u igri, umnogome zavisi od sposobnosti održavanja ravnoteže. Igrač koji lako gubi ravnotežu ne može uspješno obavljati svoje zadatke. Košarka zahvaljujući izuzetnoj dinamici i eksplozivnosti obiluje brzim, iznenadnim kretanjima (start, mijenjanja pravca, zaustavljanje) i ona iziskuje dobar osjećaj ravnoteže. Poradi toga potrebno je vježbama hodanja, trčanja, skokova, poskoka, okreta, naglih promjena ritma i pravca, kretanja na smanjenoj površini oslonca, usavršavati ravnotežu, tj. igrač treba biti sposoban da iz određenog položaja, stava, u bilo kojem trenutku može krenuti različitom brzinom u bilo kojem novom pravcu.
Razlikujemo:
1.1.) H o d a nj e
1.2.) T r č a nj e
1.3.) Z a u s t a v lj a nj e
1.4.) K r e t a nj e u s t a v u
1.5.) O k r e t i, p i v o t i r a nj e
1.6.) S k o k o v i
1.7.) F i n t i r a nj e
1.1.)
HODANJE je ciklično kretanje, prelaženje s noge na nogu uz istovremeni
rad ruku. Hoda se po sistmu suprotna noga - ruka. Hodanje u treningu
najmlađih košarkaša može se koristiti u slijedećim varijantama:
- hodanje obično
- hodanje na prstima
- hodanje na petama
- hodanje na unutrašnjem i vanjskom rubu stopala
- hodanje tiho (kao mačka)
- hodanje lupanjem o podlogu
- hodanje niz i uz strminu
- hodanje dugim koracima
- hodanje s divergentno postavljenim stopalima
- hodanje u polučučnju, čučnju i četveronoške
- hodanje vijugavo i kružno
- hodanje s opterećenjem
- hodanje unazad sa svim ovim navedenim varijantama
1.2.) TRČANJE, u košarci postoji više načina trčanja: naprijed, bočno,
križanjem koraka, natraške, pravocrtno i krivudavo (krivocrtno). Karakteristično je za sve vrste trčanja da se brzina i pravac stalno mijenja, a rad ruku, umjesto ritmičkog kretanja, u najviše slučajeva koristi se za obavljanje raznih zadataka ( hvatanje, dodavanje, vođenje lopte, šut na koš, ometanje protivničkog igrača).
Razlikujemo: - trčanje naprijed,
- trčanje bočno i
- trčanje natraške, unazad
U vježbama trčanja najprije trčimo lagano, sporo, zatim sve brže i brže uz često mijenjanje brzine i trčanje s čestim i naglim zaustavljanjem.
1.2.1. Mijenjanje pravca kretanja, poradi zaobilaženja i oslobađanja od protivnika u igri se često mijenja pravac kretanja. Naučeni elementi trčanja samo će onda postati korisni, ako smo u stanju povezati ih u brzim promjenama pravca. Zbog svoje važnosti mijenjanje pravca kretanja treba vježbati bez i s loptom na svakom treningu. Pravac možemo mijenjati u samom trku ili poslije zaustavljanja, znači da razlikujemo:
1.2.1.1. mijenjanje pravca kretanja bez zaustavljanja; najjednostavniji način promjene pravca u kretanju je krivudavo trčanje gdje je važno da se gornjim dijelom tijela nagnemo prema "centru kruga", a istovremeno vanjskom rukom energično radimo.
Drugi način je odskokom koso u stranu. Izvodimo ga tako da se u trčanju jednom nogom jače odrazimo i preskočimo na drugu nogu, koju odmah postavimo u novi pravac kretanja. Važno je naglo prebacivanje težišta tijela i finta.
1.3.) ZAUSTAVLJANJE, u današnjoj košarci punoj dinamike zaustavljanje je vrlo važan tehnički element. Zaustavljanje omogućuje brzu promjenu ritma i pravca kretanja, mogu se izbjeći povrede od sudara ili nepotrebne osobne greške. Bez dobre tehnike zaustavljanja igrači će kasniti u akcijama koje slijede nakon zaustavljanja, odnosno imati će problema s ravnotežom pa će se napadači teško osloboditi protivnika, odnosno obrambeni igrači neće brzo, pravovremeno, reagirati na akcije napadača.
Osnovni faktori za dobro zaustavljanje:
- neutraliziranje sile inercije,
- snižavanje, spuštanje, težišta tijela i
- trenje, koje treba biti što veće, a ovisno je od podloge i potplatama
tenisica.
Zaustavljanje u igri se primjenjuje:
- u igri bez lopte
- kod vođenja, driblinga,
- kod hvatanja lopte u trčanju i kod šutiranja
Zaustavljanje može biti:
1.3.1. dvotaktno, u dva koraka, dodira, iskorakom, izmjeničnim korakom
1.3.2. jednotaktno, sunožnim doskokom, paralelnim
Metodika; tehnički element demonstriramo normalno i dajemo jezgrovito obrazloženje. Zatim to izvodimo ovisno o tehničkom elemetu sporije i u "dijelovima".
1.3.1. D v o t a k t n o zaustavljanje možemo izvoditi:
- Iskorakom, tako da se predposljednji korak produži, a težina tijela se premjesti unazad uz istovremeno smanjenje visine. Noga se jače zgrči, što postupno usporava brzinu (prvi takt). Zatim se drugom nogom iskorači naprijed i stopalo se postavi petom malo van (drugi takt). Reakcija podloge preko prednje noge stvara silu suprotnu od smjera inercije, a položaj stopala daje stabilnost. Ovo zaustavljanje se koristi kod malih brzina.
- Izmjeničnim korakom izvodi se tako da se nogom koja je zadnja dotakla podlogu izvrši odraz, zatim slijedi nizak let i doskok na drugu nogu, koja se jako zgrči radi spuštanja težišta tijela (prvi takt), nakon čega slijedi brz odlučan korak naprijed odskočnom nogom, uz istovremeno premještanje težine tijela nazad (drugi takt). Ovaj način se koristi prilikom naglog zaustavljanja kod hvatanja lopte u trku ili zaustavljanja u driblingu, uglavnom kod većih brzina. U slučaju gubljenja ravnoteže kod zaustavljanja sa dva dodira pomažemo si tako da nogom koja je naprijed učinimo nekoliko sitnih dodira ("klizajućih koraka") naprijed, dok se peta "zadnje" noge podiže, noga se sasvim ispruži, ali stojna noga mora ostati na mjestu.
1.3.2. J e d n o t a k t n o, sunožno paralelno zaustavljanje je tehnički najefikasnije superiorno, ali mehanički nešto teže. Izvodi se odrazom pri posljednjem koraku trčanja, zatim se poslije niskog leta doskoči sunožno u paralelni (ili mali – lagani dijagonalni) stav. Za vrijeme leta gornji dio tijela se brzo prebaci unazad, a noge naprijed uz snižavanje točke težišta tijela. Prilikom doskoka igrač zauzima stav kao da sjedi naslonjen na stolici. Ravnotežu uspostavljamo premještanjem trupa, naprijed - nazad.
1.4.) KRETANJE U STAVU
Jedno od specifičnih koordiniranih kretanja u košarci je kretanje u košarkaškom stavu i treba ga korektno naučiti u najranijoj dobi. Ovakav stav pravi od košarkaša "katapult" spremnog na reakciju. Kretanje u košarkaškom stavu pruža igračima mnoge prednosti u odnosu na klasično kretanje. Igraču daje veću potpornu površinu, bolju ravnotežu tijela i veće zauzimanje prostora pa mu omogućuje da trenutno započne ma koju akciju, brzu promjenu uloge iz obrane u kontranapad i na kraju akcije mu osigurava sigurno zaustavljanje i stabilnost. Pri dužem stajanju ili kretanju u košarkaškom stavu poradi odnosa u polugama i zglobovima, smanjuje se radna sposobnost mišića i zato ga treba dugo vježbati, ne samo da bi se tjelesno izdržao, već i stoga da se steknu navike kretanja u jednom položaju na koji nismo naviknuti. Zavisno od položaja ramena u odnosu na stopala razlikujemo dva stava:
dijagonalni i paralelni. I jedan i drugi mogu se uspješno primjenjivati i u obrani i u napadu. No, prevladava mišljenje da se dijagonalni stav više koristi u obrani, a paralelni u napadu. Razlog je u tome što su kod dijagonalnog stava veće mogućnosti za kretanje naprijed-nazad, a to su najčešće kretnje u obrani. Kod paralelnog stava lakše su kretnje u jednu i drugu stranu, a i polazak naprijed je brži te se zbog toga više primjenjuje u
napadu.
1.4.1. P a r a l e l n i s t a v, Paralelni se zove i zato što su osovine koje spajaju pojedine dijelove nogu i osovine skočnih zglobova paralelne. Stopala su paralelna, a razmak između jednog i drugog stopala je približno jedna stopa, odnosno to je najmanji razmak, a on će se povećavati zavisno od akcije koja slijedi, kao i od visine igrača, tj. konstitucije pojedinog igrača. Ako je igrač viši razmak između stopala biti će veći i obrnuto. Težina tijela podjednako je raspoređena na obje noge (na prednjem dijelu stopala). Noge su u koljenu blago savijene (kut nikad manji od 90 stupnjeva, jer inače nema brzog starta), zdjelica (karlica) je povučena nazad kao kompenzacija za bolju ravnotežu. Tijelo je nagnuto malo naprijed, glava podignuta poradi bolje preglednosti, a ruke su savijene u laktovima, u obrani podignute koso gore ili jedna koso gore, a druga koso dolje s dlanovima okrenutim gore. U napadu će ruke biti ispred tijela spremne za primanje lopte. Kod obrambenog stava razmak između stopala kao i savijenost koljena biti će veća. Sve ovo čini se poradi bolje stabilnosti i veće pokretljivosti. Budući da kod ovog stava vrlo brzo izlazimo iz ravnotežnog položaja "naprijed-nazad", to nam je pokretljivost tijela u tim pravcina slabija, dok je bočna bolja.
1.4.2. D i j a g o n a l n i s t a v, za ovaj stav je karakteristično da kukovi i ramena nisu okrenuti u istom pravcu. Kukovi su koso u odnosu na dotadašnji pravac kretanja. Stopala su okrenuta u istu stranu, a razmaknuta su kao i kod paralelnog stava, ali tako da ako je stopalo lijeve noge naprijed, stopalo desne noge odnosno prsti trebaju biti približno u visini pete iskoračene noge. Zapravo su stopala postavljena u dijagonalno udaljenim "kutevima pravokutnika". Ramena su manje ili više okrenuta u pravcu kretanja. Poradi toga potrebno je trup zasukati u stranu iskoračene noge. U dijagonalnom košarkaškom stavu, imamo veću mogućnost težinu tijela prenositi s jedne na drugu nogu (na iskoračenu ili onu koja je natrag), pa je veća pokretljivost tijela koso naprijed i koso nazad. Položaj tijela, ruku i savijenost koljena odgovara onom što jeveć rečeno za paralelni stav.
U košarkaškom stavu možemo se kretati na dva načina: Kretanje l i j e v o - d e s n o izvodi se tako da se nogom koja se nalazi u pravcu kretanja iskorači u stranu, a drugom nogom se izvrši privlačenje do prvobitnog stava. Iz osnovnog stava prelazi se u širi stav i ponovo vraća u početni. Kretanje se izvodi "privlačnim-klizajućim" koracima pri čemu je jedno stopalo uvijek u dodiru s podlogom.
1.5.) OKRETI, PIVOTIRANJE
Za pravovremenost i brzinu reagiranja u složenim situacijama, za transformaciju kretanja i prilagođavanja novonastaloj situaciji vrlo su bitni okreti.
Posebnu važnost imaju: - okreti u zraku - okreti na podu, p i v o t i r a nj e
1.5.1. Okreti u zraku su jedan od temelja za aktivnu transformaciju (tranziciju) obrane u kontranapad.
1.5.2. Pivotiranje je element pomoću kojeg, na osnovu pravila, igrač može duže zadržati loptu, a da istovremeno učini više od dva dodira, ali samo istom nogom. Cilj pivotiranja je da igrač dovede sebe u povoljniju situaciju za polazak u dribling, dodavanje ili šut, kao i da zaštiti loptu od protivnika ,da izbaci obrambenog igrača iz ravnoteže, da kvalitetnije postavi blokadu i izađe iz blokade i da spriječi hvatanje odbijenih lopti protivničkim igračima. Ono se može primjeniti prije polaska u dribling, kao i poslije zaustavljanja iz vođenja. Pivotiranje nastaje kada igrač (najčešće dok drži loptu) jednom nogom stalno dodiruje tlo, a drugu pomiče naprijed, nazad, u stranu ili je okreće oko one prve (stajne) noge. Pomicanje se može ponavljati. Stajna noga mora uvijek biti u dodiru s određenom točkom na tlu bar jednom svojom točkom stopala. Stajna noga se ne smije podignuti i opet spustiti na tlo, niti smije kliziti po tlu. Pravila igre nam određuju koja je noga stajna, ovisno od paralelnog stava (po izboru, bilo koja) ili dijagonalnog stava (ona koja je prva dodirnula tlo kod zaustavljanja). Pivotiranje možemo koristiti i u napadu i u obrani. Zbog specifičnosti vježbi (okreti oko stajne noge) vježbe za pivotiranje usavršavaju i ravnotežu tijela i poboljšavaju korištenje vidnog polja. Kod pivotiranja osnovni stav je nešto niži, položaj tijela u blagom pretklonu,položaj glave i pogled naprijed (brada u visini vrha tenisica), lopta se drži s obje strane i zaštićuje se privlačenjem blizu stomaka (trbušnog zida) ili sa strane, zavisno od situacije. Pivotiranje započinje odrazom (odgurivanjem) noge kojom želimo koračati, prebacimo težinu tijela na stajnu nogu (jagodice stopala) uz istovremeni korak unazad ili u stranu ili unaprijed. Za vrijeme koračanja točka težišta tijela ne smije se podizati i spuštati, već je treba zadržati približno u istoj visini. Važno je još jednom napomenuti da se pivotiranje izvodi oko prednjeg dijela stopala i da je kod dijagonalnog stave peta stajne noge uvijek više podignuta.
U košarci pod pojmom tehnike možemo smatrati način izvođenja i primjenjivanja specijalnih pokreta i kretanja, sa i bez lopte, u cilju uspješnog rješavanja određenih zadataka i situacija u igri.
Moramo razlikovati osnovni mehanizam tehničkih elemenata i individualnu tehniku (stil). Osnovni mehanizam je određeni redoslijed, po kojem se neki tehnički element odvija, a određuje se na osnovu izučavanja structure dotičnog elementa i željenog cilja kao i pravila igre.
Kada započeti s učenjem košarke?
Najprije se moraju ispuniti materijalni i kadrovski uvjeti i to u sredini koja ima određenu tradiciju. Djeca trebaju imati ne samo fizičku zrelost, već i određenu razvijenost centralnog živčanog sustava, mišićnog i srčanog sustava, te osjetilost čula, koje omogućavaju brže shvaćanje i savladavanje određenih kretnih struktura. Iz naprijed navedenog možemo zaključiti da djeca od 10 – 11 godina neće imati problema s uključivanjem u trenažni proces učenja košarke. Kod učenja tehnike treba težiti za tim da ona bude što preciznija, što većeg opsega i automatizirana. U prvoj fazi učenja trebamo element, pokret, pravilno naučiti, a u fazi usavršavanja naučenu tehniku primjeniti u određenim situacijskim uvjetima.
Jedna od podjela tehnike u košarci je:
1. kretanje igrača bez lopte
2. tehnika s loptom
Redoslijed izlaganja pojedinih grupa elemenata prema ovoj podjeli odgovara logičnom redoslijedu njihovog primjenjivanja u igri, počevši od hodanja, trčanja, zaustavljanja, kretanja u košarkaškom stavu, skokova, pivotiranja zatim vođenja lopte, hvatanja i dodavanja lopte te šutiranja na koš. Jedna od dilema kod pisanja ovog materijala koju nisam razriješio, je korištenje naziva tehničkih i taktičkih elemenata košarke. Naime rasprostranjenost košarke u cijelom svijetu i zemlja postoje bina košarke, a nadasve izvor osnovne literature u naš je jezik unio mnogo tuđica, ali po mom mišljenju filološko čistunstvo ne bi smjelo biti jači argument od raširene upotrebe pojedinih riječi, izraza, u praksi i to kako u literaturi naših autora, prevedenoj literaturi, pisanoj riječi u medijima, svakodnevnom govoru itd.
 |
| Vodjenje lopte |
Kretanje bez lopte
Općenito, uspjeh u kretanju, pa prema tome i u igri, umnogome zavisi od sposobnosti održavanja ravnoteže. Igrač koji lako gubi ravnotežu ne može uspješno obavljati svoje zadatke. Košarka zahvaljujući izuzetnoj dinamici i eksplozivnosti obiluje brzim, iznenadnim kretanjima (start, mijenjanja pravca, zaustavljanje) i ona iziskuje dobar osjećaj ravnoteže. Poradi toga potrebno je vježbama hodanja, trčanja, skokova, poskoka, okreta, naglih promjena ritma i pravca, kretanja na smanjenoj površini oslonca, usavršavati ravnotežu, tj. igrač treba biti sposoban da iz određenog položaja, stava, u bilo kojem trenutku može krenuti različitom brzinom u bilo kojem novom pravcu.
Razlikujemo:
1.1.) H o d a nj e
1.2.) T r č a nj e
1.3.) Z a u s t a v lj a nj e
1.4.) K r e t a nj e u s t a v u
1.5.) O k r e t i, p i v o t i r a nj e
1.6.) S k o k o v i
1.7.) F i n t i r a nj e
 |
| Sunozno paralelno zaustavljanje |
- hodanje obično
- hodanje na prstima
- hodanje na petama
- hodanje na unutrašnjem i vanjskom rubu stopala
- hodanje tiho (kao mačka)
- hodanje lupanjem o podlogu
- hodanje niz i uz strminu
- hodanje dugim koracima
- hodanje s divergentno postavljenim stopalima
- hodanje u polučučnju, čučnju i četveronoške
- hodanje vijugavo i kružno
- hodanje s opterećenjem
- hodanje unazad sa svim ovim navedenim varijantama
1.2.) TRČANJE, u košarci postoji više načina trčanja: naprijed, bočno,
križanjem koraka, natraške, pravocrtno i krivudavo (krivocrtno). Karakteristično je za sve vrste trčanja da se brzina i pravac stalno mijenja, a rad ruku, umjesto ritmičkog kretanja, u najviše slučajeva koristi se za obavljanje raznih zadataka ( hvatanje, dodavanje, vođenje lopte, šut na koš, ometanje protivničkog igrača).
Razlikujemo: - trčanje naprijed,
- trčanje bočno i
- trčanje natraške, unazad
U vježbama trčanja najprije trčimo lagano, sporo, zatim sve brže i brže uz često mijenjanje brzine i trčanje s čestim i naglim zaustavljanjem.
1.2.1. Mijenjanje pravca kretanja, poradi zaobilaženja i oslobađanja od protivnika u igri se često mijenja pravac kretanja. Naučeni elementi trčanja samo će onda postati korisni, ako smo u stanju povezati ih u brzim promjenama pravca. Zbog svoje važnosti mijenjanje pravca kretanja treba vježbati bez i s loptom na svakom treningu. Pravac možemo mijenjati u samom trku ili poslije zaustavljanja, znači da razlikujemo:
1.2.1.1. mijenjanje pravca kretanja bez zaustavljanja; najjednostavniji način promjene pravca u kretanju je krivudavo trčanje gdje je važno da se gornjim dijelom tijela nagnemo prema "centru kruga", a istovremeno vanjskom rukom energično radimo.
Drugi način je odskokom koso u stranu. Izvodimo ga tako da se u trčanju jednom nogom jače odrazimo i preskočimo na drugu nogu, koju odmah postavimo u novi pravac kretanja. Važno je naglo prebacivanje težišta tijela i finta.
1.3.) ZAUSTAVLJANJE, u današnjoj košarci punoj dinamike zaustavljanje je vrlo važan tehnički element. Zaustavljanje omogućuje brzu promjenu ritma i pravca kretanja, mogu se izbjeći povrede od sudara ili nepotrebne osobne greške. Bez dobre tehnike zaustavljanja igrači će kasniti u akcijama koje slijede nakon zaustavljanja, odnosno imati će problema s ravnotežom pa će se napadači teško osloboditi protivnika, odnosno obrambeni igrači neće brzo, pravovremeno, reagirati na akcije napadača.
Osnovni faktori za dobro zaustavljanje:
- neutraliziranje sile inercije,
- snižavanje, spuštanje, težišta tijela i
- trenje, koje treba biti što veće, a ovisno je od podloge i potplatama
tenisica.
Zaustavljanje u igri se primjenjuje:
- u igri bez lopte
- kod vođenja, driblinga,
- kod hvatanja lopte u trčanju i kod šutiranja
Zaustavljanje može biti:
1.3.1. dvotaktno, u dva koraka, dodira, iskorakom, izmjeničnim korakom
1.3.2. jednotaktno, sunožnim doskokom, paralelnim
Metodika; tehnički element demonstriramo normalno i dajemo jezgrovito obrazloženje. Zatim to izvodimo ovisno o tehničkom elemetu sporije i u "dijelovima".
1.3.1. D v o t a k t n o zaustavljanje možemo izvoditi:
- Iskorakom, tako da se predposljednji korak produži, a težina tijela se premjesti unazad uz istovremeno smanjenje visine. Noga se jače zgrči, što postupno usporava brzinu (prvi takt). Zatim se drugom nogom iskorači naprijed i stopalo se postavi petom malo van (drugi takt). Reakcija podloge preko prednje noge stvara silu suprotnu od smjera inercije, a položaj stopala daje stabilnost. Ovo zaustavljanje se koristi kod malih brzina.
- Izmjeničnim korakom izvodi se tako da se nogom koja je zadnja dotakla podlogu izvrši odraz, zatim slijedi nizak let i doskok na drugu nogu, koja se jako zgrči radi spuštanja težišta tijela (prvi takt), nakon čega slijedi brz odlučan korak naprijed odskočnom nogom, uz istovremeno premještanje težine tijela nazad (drugi takt). Ovaj način se koristi prilikom naglog zaustavljanja kod hvatanja lopte u trku ili zaustavljanja u driblingu, uglavnom kod većih brzina. U slučaju gubljenja ravnoteže kod zaustavljanja sa dva dodira pomažemo si tako da nogom koja je naprijed učinimo nekoliko sitnih dodira ("klizajućih koraka") naprijed, dok se peta "zadnje" noge podiže, noga se sasvim ispruži, ali stojna noga mora ostati na mjestu.
1.3.2. J e d n o t a k t n o, sunožno paralelno zaustavljanje je tehnički najefikasnije superiorno, ali mehanički nešto teže. Izvodi se odrazom pri posljednjem koraku trčanja, zatim se poslije niskog leta doskoči sunožno u paralelni (ili mali – lagani dijagonalni) stav. Za vrijeme leta gornji dio tijela se brzo prebaci unazad, a noge naprijed uz snižavanje točke težišta tijela. Prilikom doskoka igrač zauzima stav kao da sjedi naslonjen na stolici. Ravnotežu uspostavljamo premještanjem trupa, naprijed - nazad.
1.4.) KRETANJE U STAVU
Jedno od specifičnih koordiniranih kretanja u košarci je kretanje u košarkaškom stavu i treba ga korektno naučiti u najranijoj dobi. Ovakav stav pravi od košarkaša "katapult" spremnog na reakciju. Kretanje u košarkaškom stavu pruža igračima mnoge prednosti u odnosu na klasično kretanje. Igraču daje veću potpornu površinu, bolju ravnotežu tijela i veće zauzimanje prostora pa mu omogućuje da trenutno započne ma koju akciju, brzu promjenu uloge iz obrane u kontranapad i na kraju akcije mu osigurava sigurno zaustavljanje i stabilnost. Pri dužem stajanju ili kretanju u košarkaškom stavu poradi odnosa u polugama i zglobovima, smanjuje se radna sposobnost mišića i zato ga treba dugo vježbati, ne samo da bi se tjelesno izdržao, već i stoga da se steknu navike kretanja u jednom položaju na koji nismo naviknuti. Zavisno od položaja ramena u odnosu na stopala razlikujemo dva stava:
dijagonalni i paralelni. I jedan i drugi mogu se uspješno primjenjivati i u obrani i u napadu. No, prevladava mišljenje da se dijagonalni stav više koristi u obrani, a paralelni u napadu. Razlog je u tome što su kod dijagonalnog stava veće mogućnosti za kretanje naprijed-nazad, a to su najčešće kretnje u obrani. Kod paralelnog stava lakše su kretnje u jednu i drugu stranu, a i polazak naprijed je brži te se zbog toga više primjenjuje u
napadu.
1.4.1. P a r a l e l n i s t a v, Paralelni se zove i zato što su osovine koje spajaju pojedine dijelove nogu i osovine skočnih zglobova paralelne. Stopala su paralelna, a razmak između jednog i drugog stopala je približno jedna stopa, odnosno to je najmanji razmak, a on će se povećavati zavisno od akcije koja slijedi, kao i od visine igrača, tj. konstitucije pojedinog igrača. Ako je igrač viši razmak između stopala biti će veći i obrnuto. Težina tijela podjednako je raspoređena na obje noge (na prednjem dijelu stopala). Noge su u koljenu blago savijene (kut nikad manji od 90 stupnjeva, jer inače nema brzog starta), zdjelica (karlica) je povučena nazad kao kompenzacija za bolju ravnotežu. Tijelo je nagnuto malo naprijed, glava podignuta poradi bolje preglednosti, a ruke su savijene u laktovima, u obrani podignute koso gore ili jedna koso gore, a druga koso dolje s dlanovima okrenutim gore. U napadu će ruke biti ispred tijela spremne za primanje lopte. Kod obrambenog stava razmak između stopala kao i savijenost koljena biti će veća. Sve ovo čini se poradi bolje stabilnosti i veće pokretljivosti. Budući da kod ovog stava vrlo brzo izlazimo iz ravnotežnog položaja "naprijed-nazad", to nam je pokretljivost tijela u tim pravcina slabija, dok je bočna bolja.
1.4.2. D i j a g o n a l n i s t a v, za ovaj stav je karakteristično da kukovi i ramena nisu okrenuti u istom pravcu. Kukovi su koso u odnosu na dotadašnji pravac kretanja. Stopala su okrenuta u istu stranu, a razmaknuta su kao i kod paralelnog stava, ali tako da ako je stopalo lijeve noge naprijed, stopalo desne noge odnosno prsti trebaju biti približno u visini pete iskoračene noge. Zapravo su stopala postavljena u dijagonalno udaljenim "kutevima pravokutnika". Ramena su manje ili više okrenuta u pravcu kretanja. Poradi toga potrebno je trup zasukati u stranu iskoračene noge. U dijagonalnom košarkaškom stavu, imamo veću mogućnost težinu tijela prenositi s jedne na drugu nogu (na iskoračenu ili onu koja je natrag), pa je veća pokretljivost tijela koso naprijed i koso nazad. Položaj tijela, ruku i savijenost koljena odgovara onom što jeveć rečeno za paralelni stav.
U košarkaškom stavu možemo se kretati na dva načina: Kretanje l i j e v o - d e s n o izvodi se tako da se nogom koja se nalazi u pravcu kretanja iskorači u stranu, a drugom nogom se izvrši privlačenje do prvobitnog stava. Iz osnovnog stava prelazi se u širi stav i ponovo vraća u početni. Kretanje se izvodi "privlačnim-klizajućim" koracima pri čemu je jedno stopalo uvijek u dodiru s podlogom.
1.5.) OKRETI, PIVOTIRANJE
Za pravovremenost i brzinu reagiranja u složenim situacijama, za transformaciju kretanja i prilagođavanja novonastaloj situaciji vrlo su bitni okreti.
Posebnu važnost imaju: - okreti u zraku - okreti na podu, p i v o t i r a nj e
1.5.1. Okreti u zraku su jedan od temelja za aktivnu transformaciju (tranziciju) obrane u kontranapad.
1.5.2. Pivotiranje je element pomoću kojeg, na osnovu pravila, igrač može duže zadržati loptu, a da istovremeno učini više od dva dodira, ali samo istom nogom. Cilj pivotiranja je da igrač dovede sebe u povoljniju situaciju za polazak u dribling, dodavanje ili šut, kao i da zaštiti loptu od protivnika ,da izbaci obrambenog igrača iz ravnoteže, da kvalitetnije postavi blokadu i izađe iz blokade i da spriječi hvatanje odbijenih lopti protivničkim igračima. Ono se može primjeniti prije polaska u dribling, kao i poslije zaustavljanja iz vođenja. Pivotiranje nastaje kada igrač (najčešće dok drži loptu) jednom nogom stalno dodiruje tlo, a drugu pomiče naprijed, nazad, u stranu ili je okreće oko one prve (stajne) noge. Pomicanje se može ponavljati. Stajna noga mora uvijek biti u dodiru s određenom točkom na tlu bar jednom svojom točkom stopala. Stajna noga se ne smije podignuti i opet spustiti na tlo, niti smije kliziti po tlu. Pravila igre nam određuju koja je noga stajna, ovisno od paralelnog stava (po izboru, bilo koja) ili dijagonalnog stava (ona koja je prva dodirnula tlo kod zaustavljanja). Pivotiranje možemo koristiti i u napadu i u obrani. Zbog specifičnosti vježbi (okreti oko stajne noge) vježbe za pivotiranje usavršavaju i ravnotežu tijela i poboljšavaju korištenje vidnog polja. Kod pivotiranja osnovni stav je nešto niži, položaj tijela u blagom pretklonu,položaj glave i pogled naprijed (brada u visini vrha tenisica), lopta se drži s obje strane i zaštićuje se privlačenjem blizu stomaka (trbušnog zida) ili sa strane, zavisno od situacije. Pivotiranje započinje odrazom (odgurivanjem) noge kojom želimo koračati, prebacimo težinu tijela na stajnu nogu (jagodice stopala) uz istovremeni korak unazad ili u stranu ili unaprijed. Za vrijeme koračanja točka težišta tijela ne smije se podizati i spuštati, već je treba zadržati približno u istoj visini. Važno je još jednom napomenuti da se pivotiranje izvodi oko prednjeg dijela stopala i da je kod dijagonalnog stave peta stajne noge uvijek više podignuta.
Нема коментара:
Постави коментар